Planinski vodiči HPD „Lipa“ 30. lipnja i 1. srpnja 2012. imali su zahtjevni zadatak vođenja 60 planinara stazama Gorskog Kotara. Grupu su sačinjavali 40 planinara HPD „Vitez“ i 20 planinara HPD „Lipa“ kojima je ovo bio šesti zajednički susret u planinama. Dobru pripremu izleta uz prethodni obilazak terena, definiranje satnice, dogovor za smještaj i prehranu odlično su odradili naši vodiči (Jasminka Fabijančić, Vladimir Beštak, Željka Igrec, Silvana Pongrac i Milivoj Obradović). Zahtjevno je bilo i odrediti vrijeme susreta obzirom da su naši prijatelji iz Viteza (Srednja Bosna) trebali oko sedam sati noćne vožnje da stignu do Delnica. Po susretu u Delnicama, našim autobusima nastavili smo vožnju preko Gornjeg Jelenja do Malog doma „Sušak“ na Platku gdje smo imali smještaj. Vrućine koje su tih dana dostizale i 35oC, na visini od 1127 m bile su daleko podnošljivije.

 Nakon kraćeg odmora u debelom hladu bukava, krenuli smo preko grebena na Snježnik (1506 m), jedan od najljepših vidikovaca s kojeg se prekrasno vide Risnjak, slovenski Snežnik, Obruč, Učka i Riječki zaljev sa sjevernim jadranskim otocima. Vjetar, koji je pri tome puhao, omogućio je da na ovom kamenom grebenu okruženom strmim zelenim livadama osjećamo ugodu. Nakon obaveznog fotografiranja nastavili smo uz danas zapušteni planinarski dom priljubljen uz stijenu ispod samog vrha prema Guslici (1490 m), drugi najviši vrh na širokom hrptu Snježnika. Pri tome smo morali paziti da ne pogazimo runoliste, kranjske ljiljane, encijane i ostale biljke u punom cvatu.

Nakon odmora i ručka na travnatoj Guslici nastavili smo spuštanje šumovitim, zapadnim padinama do livada na Pribiništu podno planinarskog doma „Platak“, te dalje do našeg Malog doma. Smještaj tako velikog broja planinara protekao je brzo, uz dobru pripremu vodiča jednog i drugog društva te upravljača doma.

Planinarsko druženje nastavili smo u večernjim satima na terasi doma kušajući bosanske i prigorske delicije (travnički sir, pršut, sirnice i zeljanice, već poznate „lipaške“ kolače, špek i šunku …) po principu – iz ruksaka na stol. Potom je slijedila pjesma i ples. Ipak, cijelo noćno putovanje Vitežana te zahtjevno hodanje umorilo je naša tijela tako da smo ubrzo završili na ležajima.

Nedjeljno jutarnje buđenje prije 6 sati bilo je prava ugoda. Temperatura ne viša od 16 oC, organizirana tjelovježba ispred doma te doručak uz čaj i kavu, djelovali su poletno na spremanje ruksaka i odlazak iz doma. Zahvala gospođi Dolores i njenoj ekipi na odličnom gostoprimstvu u Malom domu. Ugodna vožnja petnaestak kilometara prema Vilju, jutarnji susret s medvjedicom i njezina dva medvjedića koji su brzo pretrčali cestu i nestali u šumi. Dolaskom skoro pred Vilje, uslijedio je telefonski poziv iz autobusa Vitežana: „Ispod jastuka u sobi 14 Vlado je ostavio mobitel!“. Srećom, Jasna je došla svojim autom te smo se brzo okrenuli nazad i pronašli mobitel.

Za to vrijeme, dugačka kolona s dobro razmještenim vodičima, krenula je preko Medvjeđih vrata prema Risnjaku, najprije do planinarskog doma “Dr. Josip Schlosser Klekovski”, a potom i na sam vrh Risnjaka (1528 m). Kako smo odmicali prema vrhu, vidici su bili sve ljepši, a oduševljenje planinara sve veće. A kako i ne bi: vidik s vrha otvoren je na sve strane – Riječki zaljev, Krk, Učka, Ćićarija, Snježnik i slovenski Snežnik, Lokvarsko jezero, Bjelolasica, Velebit,… te na nepregledne goranske šume iz kojih izranjaju brojni vrhovi. Napunivši se ljepote prirode, a pomalo već gladni i umorni požurili smo nazad u autobuse koji su nas vrlo brzo dovezli zavojitom cestom od Gornjeg Jelenja preko Crnog luga do Gerovskog Kraja.

A tamo nas je čekalo toplo i obilno gostoprimstvo našeg „Lipaša“ Mladena Fundelića, vlasnika restorana „Taverna Kraljevec“. U njegovu odmorištu doček je započeo pjesmom „Dobro mi došel prijatel“ dua „Evergreen“ uz čiju se glazbu nastavilo poslijepodnevno druženje uz ples, pjesmu, delicije, okrjepu, međusobnih darova, malo govorancija dvaju predsjednika s osobitim emocijama, zahvale domaćinu, suze na rastanku… Vitežani su prema planu trebali otići već u 16 sati, no zadržali su se do 18 i 30, a kući su sretno stigli oko 3 sata nakon ponoći. Naša ekipa se još malo zadržala kod Mladena – pomogli smo mu pospremiti te u Sesvete došli u 22 sata.

Da je sve dobro prošlo, govore i riječi Tomislava koji je poslao zahvalu u ime članova HPD „Vitez“, a u kojoj posebno ističe:

„… zahvaljujem se na vašem gostoprimstvu koje se osjećalo u svakom trenu i na svakom mjestu u vrijeme druženja s vama. Ta dva dana osjećaji koji nas vežu jedne za druge kulminirali su kod Mladena na vikendici (veliki pozdrav za Mladena) gdje ste nam priredili nezaboravnu feštu s pravom gozbom (svatovska). Kako se vrijeme rastanka približavalo, osjećaji, ta kemija koja se spontano stvorila između ljudi ova dva planinarska društva doživjela je svoj vrhunac. U trenutku razmjene poklona i govora u zraku je bilo toliko pozitivnog i prijateljskog naboja da se mogao rezati nožem. Radost što vas imamo za prijatelje i tuga što moramo krenuti kući međusobno su se miješali i iz nas izvukli ono najbolje, ono što se riječima ne da opisati ali izrazi lica i oči koje su se zacaklile kod svakog od prisutnih govorile su više od i jedne riječi.“ 

Opisao: Vladimir Beštak

Fotografije: Željka Igrec, Mićo Obradović, Vladimir Beštak